Ugovorna zabrana opterećenja i otuđenja je ograničenje nastalo sporazumom. Vlasnik se obvezuje da nekretninu neće prodati ni opteretiti bez suglasnosti ovlaštene osobe. Često služi osiguranju unutar obitelji, primjerice kada roditelji prenesu nekretninu i zadrže nadzor nad kasnijim raspolaganjima.
Zakonska osnova nalazi se u § 364c austrijskog Građanskog zakonika. Takva zabrana djeluje prema trećima, dakle stvarnopravno, samo ako je upisana u zemljišnu knjigu i ako je zasnovana među bliskim srodnicima. Zakon navodi određeni krug, primjerice bračne drugove, registrirane partnere, roditelje i djecu. Izvan tog kruga ugovorena zabrana djeluje samo među ugovornim strankama i ne blokira prodaju prema trećima.
Ako je zabrana valjano upisana, vlasnik ne može sam valjano otuđiti nekretninu. Kupac stječe vlasništvo tek kada ovlaštena osoba pristane ili se zabrana izbriše. Pojedine pojmove objašnjavamo u unosu o zabrani opterećenja i otuđenja.