Česta greška je mjerenje od granice zemljišta. § 42 Zakona o željeznicama koristi sredinu krajnjeg kolosijeka ili kod stanica granicu stanice. Vizuelna procjena sa zemljišta nije dovoljna.
Rizik postoji i kada se namjena zemljišta tretira kao dokaz mogućnosti gradnje. Namjena odgovara na pitanje prostornog planiranja. Ona ne zamjenjuje željeznički izuzetak niti provjeru područja opasnosti.
Nacrti ugovora često opisuju samo opći građevinski projekat. Za provjeru su potrebni podaci o zgradi, visini, promjeni terena, prilazu, potpornim konstrukcijama i mogućem skladištenju. Što je opis neprecizniji, teže je dokazati da sporazum ili dozvola obuhvata stvarni projekat.
Usmenu izjavu prodavatelja ili posrednika ne treba tretirati kao dozvolu. Pisani sporazum sa željezničkim preduzećem treba pokazati ugovornu stranu, projekat i dogovorene sigurnosne mjere.